Radni materijali za rano poticanje intelektualnog razvoja

Škola bez slobode i radosti je „dresura”

 

Pročitajte intervju s Geraldom HÜTHEROM, uglednim njemačkim neurobiologom i autorom popularnih znanstvenih knjiga koji je objavljen u Tiroler Tageszeitungu – najprodavanijim lokalnim dnevnim novinama u austrijskoj pokrajini Tirol.

 

Došli ste u Tirol na poziv udruženja katoličkih učitelja. Jesu li učitelji i dalje usamljeni borci?

Dosad su se učitelji zaista osjećali kao usamljeni borci. Zato smo osnovali inicijativu Škola u buđenju, gdje bi se učitelji trebali međusobno jačati. Potreban nam je drukčiji međusobni odnos u školama.

Gdje god postoji savez među učiteljima, školskim vodstvom i roditeljima, tu nastaje škola koja nadmašuje samu sebe. U školama s takvim savezom može se upotrijebiti puni opseg djelovanja, unutar zakona, i on je očigledno veći nego što većina nastavnika vjeruje.
 

Digitalizacija je velika tema. Koji je u njoj zadatak učitelja i roditelja?

Moramo se uvijek iznova podsjećati da su digitalni mediji alati poput metra, čekića i dlijeta. Sve dok se ti alati upotrebljavaju za obavljanje zadatka, smatramo da ih je bolje imati nego nemati. Stoga je apsurdno odvraćati ili zabranjivati djeci kako i koliko dugo koristiti alat. To je jedna strana medalje.
 

A druga?

Digitalni mediji prvi su alat koji se također može koristiti za reguliranje emocija. Može premostiti dosadu, smanjiti frustracije, razbiti bijes, utišati emotivne potrebe. Kad se upotrebljavaju u te svrhe, a  to je u 90 posto slučajeva, tad postaju vrlo opasni. Sprječavaju mogućnost samostalnog učenja reguliranja emocija u stvarnom životu. I to je jedan od najtežih zadataka koje moramo savladati u svom postojanju. Ako u tu svrhu koristimo digitalne medije, možemo postati ovisni o njima. Završna bi misao bila da ne trebamo braniti upotrebu digitalnih medija, već da treba pomoći djeci i mladima da prepoznaju digitalne medije kao alat i na taj ih način i koriste.


U svojoj novoj knjizi bavite se vrijednostima. U školama, međutim, čini se dominiraju pritisak radi uspjeha i kaos.

Ono što se trenutačno događa u školama vrlo je upitno. Ipak trebali bismo pokušati definirati optimalnu situaciju. U školi se prije svega moramo pobrinuti da nijedno dijete ne izgubi urođenu radost učenja. To bi bio najvažniji zadatak. Kao drugo, djeca bi trebala moći izgraditi predodžbu i ideju o vlastitoj vrijednosti. Treće, trebali bismo izgraditi povezanost djece s onime što bi oni u budućnosti trebali štititi.

Tako ih trebamo povezati s prirodom, umjetnošću, glazbom itd. Nijedna osoba zadužena za nastavne planove i programe danas ne zna što će djeci trebati za 20 godina. Više nije pitanje stjecanja znanja, već je li netko spreman stalno iznova stjecati nova znanja.
 

Kako se osjećaj vrijednosti uklapa u istraživanje mozga?

Da bi djeca mogla utisnuti svijest o vlastitoj vrijednosti u mozak, potrebna su im iskustva s drugim ljudima koji će im jasno dati do znanja da su vrijedni. Svatko tko ima ideju o vlastitoj vrijednosti ne postaje objekt i ne može biti povodljiv. Ideja o vlastitoj vrijednosti potrebna nam je kao svojevrstan kompas u životu.
 

Djecu uspoređujete s biljkama penjačicama. Što mislite, dokad će roditelji surađivati sa sustavom?

U Njemačkoj postoji generacija roditelja koja više ne želi djecu prisilno slati u školu. Ako školski sustav smatramo ustanovom u koju djeca moraju ići i tamo nešto naučiti, onda ja kao istraživač mozga mogu samo reći da to ne funkcionira. Ili ćete naučiti dobrovoljno ili će to biti dresura. A onda se moram pitati, a za koga sve to činimo?
 

Za koga?

Za gospodarstvo koje će možda uništiti naš planet.

 

Preneseno sa Školskog portala


Pročitajte sljedeće: Osjećaj smisla – drugi čarobni sastojak formule za učenje

Izrada web stranica: ITB inernet usluge j.d.o.o.