Radni materijali za rano poticanje intelektualnog razvoja

Otvoreno pismo učiteljice roditeljima

 

 

Amy MURRAY ravnateljica je odjela ranog obrazovanja Francuske i međunarodne škole u Calgaryju u Kanadi. Uz njezino dopuštenje objavljujemo post koji se našao na njezinu blogu Miss Night's Marbles.
 

Radi se o otvorenom pismu kojim se obraća roditeljima svojih učenika u kojem govori o "onom" učeniku o kojem govore sva djeca kad iz škole dođu kući, o tom jednom učeniku koji je nasilan, psuje, ljuti se, o onom učeniku zbog kojeg se ostali roditelji brinu da će ozlijediti, omesti ili čak utjecati na njihovo dijete.

 

Dragi roditelji,
znam, zabrinuti ste. I ja sam.
Vaše dijete svakog dana dolazi iz škole s pričom o 'onom' učeniku. O onome koji udara, gura se, štipa, grebe ili čak grize drugu djecu. O onome koji uvijek mora držati moju ruku na hodniku. O onome kojem nije dopušteno igrati se kockama, jer kocke nisu za bacanje. O onome koji se popeo preko ograde dok sam ga molila da to ne čini. O onome koji je prolio mlijeko svog prijatelja na pod jer se naljutio. Namjerno. Dok sam ja gledala. A kad sam ga zamolila da to počisti, ispraznio je na pod cijelu kutiju s maramicama. Opet namjerno. O onome koji je psuje na satu tjelesnog odgoja.

Zabrinuti ste da to dijete ometa vaše dijete u učenju. Brinete se da oduzima previše mog vremena i energije i da vaše dijete neće dobiti svoj pošteni dio. Zabrinuti ste da će to dijete jednog dana zaista nekoga ozbiljno ozlijediti. I brinete se da bi taj netko mogao biti vaše dijete. Brinete se da će se i vaše dijete početi koristiti nasiljem kako bi dobilo što želi. Brinete se da će vaše dijete zaostati akademski, jer ja neću primijetiti da neispravno drži olovku. Znam.
Vaše dijete nije poput „onog” djeteta. Vaše dijete nije savršeno, ali slijedi pravila. U stanju je mirno podijeliti igračku, ne baca namještaj, uredno diže ruku kad ima nešto za reći, radi kad je vrijeme za rad, igra se kad je vrijeme za igru. Vašem se djetetu može vjerovati da će se iz toaleta vratiti u učionicu bez izvođenja gluposti. Vaše dijete misli da su psovke glupe. Znam.

I ja sam zabrinuta. Vidite, brinem se cijelo vrijeme. Ja vodim brigu i o hvatu olovke vašeg djeteta, izgovoru slova drugog djeteta, vodim računa o onima sramežljivima i onima koji ništa ne jedu za vrijeme odmora. Brinem se o tome je li Gavinova jakna dovoljno topla i zabrinuta sam što Tabitin otac viče kad slovo B piše naopako. Vidite, moje vožnje i jutarnje tuširanje puni su brige.
Ali znam, vi želite razgovarati o "onome" djetetu. Jer Tabitino naopako B neće izazvati masnicu na licu vašeg djeteta.
I ja želim razgovarati o "onome" djetetu, ali toliko je toga što vam ne mogu reći.

Ne mogu vam reći da je dijete usvojeno. Ne mogu vam reći da je dijete na dijeti zbog mogućih alergija na hranu i da je gladno. Ne mogu vam reći da je dijete usred razvoda roditelja i živi kod bake. Ne mogu vam reći da je dijete samohrane majke, da dolazi ranije u školu i ostaje u produženom boravku, da od kuće do škole putuje 40 minuta i spava manje od odrasle osobe. Ne mogu vam reći da je dijete svjedok obiteljskog nasilja.
To je u redu, reći ćete. Razumijete da ne smijem dijeliti osobne i obiteljske informacije. Vi samo želite znati što planiram poduzeti kad je u pitanju ponašanje tog djeteta.

Rado bih vam rekla, ali ne mogu. Ne mogu vam reći da dijete posjećuje logopeda, ni da psiholog smatra da je djetetova agresivnost vezana za frustraciju zbog nemogućnosti komunikacije.
Ne mogu vam reći da se gotovo svakog tjedna sastajem s djetetovim roditeljima i da oboje plaču na sastancima. Ne mogu vam reći da smo ustanovili tajni signal kojim me dijete obavještava da ima potrebu neko vrijeme sjediti sam. Ne mogu vam reći da pomno pratim njegove incidente i da su se smanjili s pet dnevno na pet tjedno. Ne mogu vam reći da se tajnik škole složio da ga mogu poslati u ured da „pomogne” kad mu je potrebna promjena okoline.

Toliko vam toga ne mogu reći o tom djetetu. Čak ni pozitivne stvari.

Dragi roditelji, s vama mogu razgovarati samo o vašem djetetu. Ako vaše ili neko drugo dijete u nekom trenutku postane „ono” dijete, ja neću dijeliti vaše obiteljske informacije s roditeljima druge djece u razredu. Razgovarat ću o vašem djetetu samo s vama, često, jasno i obzirno. I pobrinut ću se da vam se u blizini nađu papirnate maramice i tješit ću vas kad zaplačete. Založit ću se za vaše dijete i vašu obitelj kako biste dobili potrebnu stručnu pomoć te ću, koliko je god u mojoj moći, surađivati sa svim uključenim stručnjacima. Bit ću glas vašeg djeteta u školskoj zajednici. Podsjećat ću svoje kolege i vas same na sve one divne stvari za koje je sposobno vaše dijete. I kada roditelj drugog djeteta dođe k meni s pritužbama na vaše dijete, reći ću mu sve ovo, od početka do kraja.


S ljubavlju,
učiteljica.

 

Preneseno sa Školskog portala

 


Pročitajte sljedeće: Učenje matematike kroz zabavu i igru

Izrada web stranica: ITB inernet usluge j.d.o.o.